Odabrane pripovjeke
Sedam zvonara majke Marije
U sumraku vraćali se ukopnici domovima. Adam Grba prebaci na se vreću kukuruza i svrati k Martinu Kablaru.
- Hajde, Martine!
Kablar iziđe iz kuće sa ženom, također noseći teret na ramenu.
Krenuše zvonarevoj kući.
Uđu u hodnik i otvore sobna vrata.
- Brankica - reče Martin Kablar - evo, donijeli smo vam zvonarinu. Da sprtimo!
Branka se podigne od materina kreveta i, razumjevši, zajeca.
Zvonarica ležaše bez svijesti, tek od časa na čas trgne rukom ili bolno nategne lice.
Martinova žena podijeli djeci kolače iz kotarice.
- Branka, ne plači, tata je imao veći sprovod od velečasnoga. I zvono je za njim dulje zvonilo! - tješila je Tuga, pružajući joj dobiveni kolač.
Kablarova žena zarida i ogrli dječicu.
|
|
Indeks
