Datum:
    
Geodetska tehnička škola, Zagreb - knjižnica
Ministarstvo znanosti i tehnologije Hrvatska akademska i istraživačka mreža Sveučilišni računski centar
Knjižnica Geodetske tehničke škole -> Novosti -> Erato natječaj na školskoj razini
GTŠ Erato natječaj
Sad pogledajte sve pjesme i pošaljite e-mail s imenom pjesme koja je vaš kandidat.
MAJČINA TUGA

Noćas sam sanjala
da me više nema
među živim ljudima

Da sam samo nestala
i ništa više osjećala
osim boli u grudima

Majka me tražila
i jedina se nadala
da ću joj se vratiti

Čekala me, čekala
sa sklopljenim rukama
i molitvom na usnama

Pored praznog kreveta
ništa osim jastuka
više nije pronašla

Ostala je samo slika
samo ona je svjedočila
da sam jednom živjela…
TEBI

Koračajući noću tiho poput lopova
ulicom mračnom i pustom
osjećam miris tvoje ljubavi
ljubavi nikad nepronađene
ljubavi nikad neotkrivene.
I ne vidim više svjetlo u tami
i ne osjećam više bol na duši
i ne čujem više cvrkut ptica
osjećam zapravo sve i ništa.
Cijeli život je škola
- ti si bio ta škola,
škola i sreće i boli.
Pjesmu tužnu ne čujem više
vidim samo papir gdje piše:
"Zbogom sad i nikad više!"
DOSTA MI JE TEBE

Koliko je noći zbog tebe probdjeveno?
Koliko je suza zbog tebe proliveno?
Koliko je papira s tvojim imenom ispisano?
Koliko je sati u nepovrat bačeno?

Dosta mi je tvoje ljubavi
I nemira u duši
Dosta mi je tebe
I boli koja me guši

Dosta mi je svega
Suza i neprospavanih noći
Dosta mi je te želje
Vraćam se samoći.
OSMIJEH

Kako je divan tvoj osmijeh
a on me
peče
i boli
jer znam…

Kako se smijati i znati
da ćeš me
ostaviti?!
BEZVOLJNA

Odlaskom tvojim pjesme su tiše
Moja mladost zauvijek je stala
Za tobom plaču proljetne kiše
Zvijezda zbog tebe u ponor je pala

Dok slušam naše pjesme najdraže
Nijemo tvoju sliku gledam
Moje oči sad uzalud te traže
Moje srce više nikom ne dam

Zašto je život za mene stao
A tebe mi nikad nije dao?
PONEKAD

Ponekad poželim
da se nisam rodila
možda jednostavno zato
jer nisam voljena.

Ponekad si kažem
bolje da ne živim
jer me ne voli -
za to nikog ne krivim.

Ponekad se osvrnem
vidim nisam jedina
koja sluti ljubav -
ljubav iz daljina.
PRVAŠICA

Sjedila je u klupi
Veselo, nasmiješeno
Imala je bujnu smeđu kosu
I male pjege po nosu.

Bila je slatka
Kao mala patka
Često bi pustila suzu
Kad bi je netko primio za guzu.

Plakala bi cijelu noć
Kad joj nitko nije htio doć'
Joj ta mala "beba"
Zar joj sve to stvarno treba?
DUGA LUTANJA

Dugim noćima
lutam sama
nesretna
i tražim svoj cilj.

Lutam
a sumrak mirno pada
ja naslonjena na zid
samo stojim.

Čekam do besvijesti
sumornog lica
i očiju
punih suza.

Čekam
al' povratka nema
lutanja
sve su dulja.

Vraćam se
starim stazama i putovima
vraćam se
lijepim uspomenama i sjećanjima.
OČAJNA PONAVLJAČICA

Ne, uopće nije gala
Da, ja sam pala
Ne, nije šala.

Oprosti što sam lagala
S tim nisam sebi pomagala.

Ali znaj, bilo me strah
U prvi mah
Da me stari ne pretvori
U prah.

Cijeli dan me misao muči
Zašto mi se ne uči
A odsad ću samo po kući
Svoju lijenu guzicu vući.

Nema više muzike
Ni druge kerefeke
A ni riječi meke
Nego sve više dreke.

Ponovo ću upoznati nove ljude
Koji jedni druge kude
I dovoljno lude
Da curama bulje u dude.
VOLIM TE

Što ti još mogu dati kad sam ti i svoje
I tuđe sve već dala?
Kad sam sve mostove tuge srušila
I more suza preplivala
Kad sam ljubav tvojim imenom nazvala.

Gdje to još mogu tražiti kad sam već
Svugdje bila i sve vidjela?
Kad sam na vrata tuge i očaja kucala,
Svugdje toplo primljena,
A ni pogled oka tvog nisam dobila.

Volim te i zato shvati: Nisam ja kriva!
Nisam kriva što više ne mogu stati,
A nemam se kome vratiti
Nema me tko od tuge sakriti.

Sram me je i želim pobjeći,
Ali što će ljudi misliti?
Što ću im reći?
Bojim se, a nisam ništa skrivila.

Jedini moj grijeh je što te volim,
A za tvoju ljubav
Nisam dovoljno dobra bila.
PRIJATELJU KREŠI

Krešo, tebe više nema
Al' ostala je uspomena.

Kažu da čovjek živi sve dok
Ga se sjećaju drugi
Zbog tebe se kupamo u tugi.

Kako je Bog samo nepravedan bio
Zašto je baš tebe htio?
Zašto je tebe te noći uzeo?

Još uvijek suze brišem,
A ni sama ne znam zašto
Pjesmu pišem.

Tebi, kojeg nisam dobro poznavala,
Ali smrt me tvoja puno promijenila
I vjeru uništila.

Gledam ti majku, zbog tebe plače
Ostavio si je samu
I stavio joj na oči tamu.

Otac i brat suze liju,
Ali to dobro kriju.

Ne mogu zamisliti bol i patnju
U njihovim grudima
Ni rane na srcima.

Hoće li te rane ikada zacijeliti?
Da li ćemo te ikada preboljeti?

Previše pitanja, a odgovora niotkuda.
Možda sve ovo nema smisla,
Ali ja sigurno nisam ostala ista!
TVOJE IME

Na pijesku ispisah ime tvoje,
Ali ga izbriše vjetar ludi.

Na stablu urezah ime tvoje,
Ali ga odrezaše zli ljudi.

Na valu napisah ime tvoje,
Ali ga val valu dade.

Na staklu urezah ime tvoje,
Ali staklo prasne u komade.

Zato urezah ime tvoje
Usred duboke duše svoje
Tamo će ostati dok bude
- nas dvoje.
PSI LUTALICE

Po ulici se vuku
Prljavi i jadni
Njuškom po smeću ruju
Iznemogli i gladni.

Nitko ne zna koliku
Patnju u sebi kriju
Nitko ne zna tugu
Crnih suznih očiju.

Napušteni od sviju
Bez pažnje i topline
Sami su na svijetu
Te bijedne životinje.

Po tamnim uglovima
Čekaju dobre ruke
Da ih malo pomiluju
Da im skrate muke.

Ista tužna sudbina
Na kraju ih spaja
Svi će završiti
U kavezu šinteraja.

Kad im sudnji dan sine
Toga kobnoga sata
Odvest će ih hladno
Iza velikih vrata.

U tople ljudske ruke
Kojima se nadaju
A one im u taj tren
Vječnu noć zadaju.

Iz očiju će psećih
Zauvijek nestati sjaj
Kad igla otrov uštrca
I donese tužan kraj.

Pas prijatelj najbolji
To posvuda se čuje
Kakve li neistine
Kakve li ironije!!!
TI

Ti si more i još veći od mora
Ti si duga s tisuću boja
Ti si sunce što na nebu sja
Ti si krug u kojem se nalazim ja.

Ti si lipa s tisuću cvata
Ti si zlato i još sjajniji od zlata
Ti si ljubav koja nam treba
Ti si velik od zemlje do neba.

A što drugo više treba reći
Jer sve što se kaže premalo je
Jer ti si - najveći.
DOBAR DAN I DO SUTRA, LUKO!

Budim se
Glasovi me dotiču
Mirisi me mame
Mrak nekud iščeznu.

Žurim se
Brodovi nam dolaze
Prvi putnici već silaze.
Zvuk sirena i žamor glasova

Gledam
Lica koja smiješe se
Lica razdragana, tijela zanosna
I sunčane boje lakih haljina.

Prepuštam se
Čarima ljepote plavoga ljeta
Novih očiju i novih susreta
I kličem: Dobar dan i do sutra, luko!
Za sve tekstove na web stranici knjižnice odgovoran knjižničar prof. Nikola Butorac.
Stranice izradio i uređuje Mario Lovrić i Kristijan Trucek Zadnja izmjena 24.11.2004.
Sva pitanja, komentare, prijedloge i kontakt u vezi s web-stranicom pošaljite na